Naslovnica Osoba s pogledom Otok kult Najzanimljiviji ljetni program, Otokultivator, treći se put održava u Samogoru na Visu, u organizaciji EASA-Hrvatska, Udruženja za razvoj kulture (Močvara) i Multimedijalnog instituta (Klub Mama). Govori jedan od kolovođa: Marcell Mars. Zašto mnogi smatraju Otokultivator idealnim ljetovanjem? Možete li to objasniti? — Iako bismo mi rado da je to zbog Kultivatora, vjerujem da je u većini slučajeva veći dio idealnog ipak prvi dio imena: Otok, Samobor i Samogor (bivša vojarna gdje se događa Otokultivator) u kontekstu ljetovanja jednostavno su neusporedivi. No, na temeljima masovne opčinjenosti Visom, Otokultivator je uspio povezati radost, ushićenje, kulturnu produkciju, edukaciju, druženje i zajedničko življenje nekoliko stotina ljudi, na određeno vrijeme, u specifičnom prostoru bivše vojarne. Civili, zbor! — Možda je najzanimljiviji kontrapunkt Otokultivatora sraz arhitekture vojnog objekta, te procesa i strukture za koju je projektiran, njegova stanja raspadanja s obzirom na infrastrukturu i ograničene osnovne otočke resurse (voda, struja) s procesima i strukturom organizacije Otokultivatora. Naša kreativnost i procesi spontanog, entuzijastičnog samoorganiziranja, na koje smo inače navikli, morali su se sudariti s disciplinom i pripadajućom hijerarhijom koju zahtijeva organizacija života u takvim uvjetima. Nakon dvije godine bez ijednog ozbiljnog ekscesa, ostvarenim planovima aktivne participacije svih sudionika, s euforičnim završnim partijima, koji se ne uspijevaju prepričati, mislim da smo dokazali da su vojni objekti spremni za miroljubivu okupaciju od strane ljudi, koji bez vojničkog drila i čizme, slobodnim izborom prihvaćanja zajedničkih pravila rade, žive i raduju se, stvarajući u prostorima koji nisu originalno građeni za njih. Također je zanimljivo zapaziti da, iako se na tržištu idealno ljetno odredište prodaje i kupuje kao luksuzna komocija, gdje možete potrošiti veliku količinu novca, uglavnom ne radeći ništa do puke potrošnje zabavnih sadržaja, postoji i odredište na kojem ljudi spavaju s petnaestak drugih u istoj sobi, rade i uče dobar dio dana, pomažu u čišćenju i pripremi vegetarijanske hrane, te moraju štedjeti vodu, koje ponekad nema, jer je na otoku ima premalo, ali usprkos uvjetima ti ljudi i dalje upravo to ljetovanje nazivaju idealnim. Kažu da je aktivni i radni odmor u trendu, no mi nismo uspjeli naći u našim turističkim agencijama ni strana ni domaća odredišta koja bi nam bila konkurencija. Kako je došlo do toga da se Otokultivator usidri baš na Visu? — Studenti arhitekture Jakov Šrajer, Miše Renić, Filip Kelava i drugi godine 2000. odlučili su potražiti mjesto gdje bi hrvatski studenti arhitekture 2002. ugostili tradicionalni godišnji skup studenata arhitekture iz cijele Evrope — EASA. Potragu su počeli na Visu i odmah su tu i ostali. Vrlo brzo u pripreme su pozvali Udruženje za razvoj kulture (Klub Močvara), nakon njih i Multimedijalni institut (Klub Mama) te je 2001. kao pripremni događaj za EASA 2002. i prvi nastao Otokultivator. Sljedeće godine, nakon Otokultivatora 02, desila se i EASA SENSES 2002, za koju se većina složila da je bila najzahtjevnija i najbolja dosadašnja EASA. Što nudi ovogodišnji Otokultivator? — GradićOtokultivator svojim žiteljima nudi ovaj dnevni ritam: — 9.00-10.00/10.30 doručak — 10.00-11.00 jutarnja kava na Naopakom stageu uz vijesti i glazbu privremene lokalne radiostanice Samogor na 2.4 gigaherca lokalne bežične računalne mreže — 11.00-14.00/15.00 rad, učenje, suradnja i razmjena na jednoj od osamnaest Otokultivator radionica — 15.00-19.30 Vis — široke ti plaže! (neobavezno: organizirani Otokultivator glazbeni program na terasi glavne gradske plaže uz pijesak igrališta za odbojku na plaži) — 19.30-20.45 večera — 20.45-22.30 projekcije filmova (izbor naj igranih filmova Močvarina redovitog filmskog programa + izbor sa: Tabor film festivala kratkih filmova, Anime mamaTV, Queer Zagreb, filmskog programa, te Festivala filma o ljudskim pravima) — 22.30 Opaki i Naopaki stage (koncerti, kazalište, DJi, live actovi...; glasno, zabavno, besplatno i otvoreno za javnost) Radionice su podijeljene u tri skupine: cyan, magenta i yellow, te kao u tiskarskim tehnologijama svaku boju spektra dobivamo nekom kombinacijom tih osnovnih + crnom. Crnu će svatko, neovisno o radionicama, dodavati sam. Cyan radionice dotiču, pomiču, pogledavaju/pregledavaju i mijenjaju, a zovu ih dizajnom, likovnom, zmaj, mozaik, loaded i site specific imprints 2. Magenta radionice će hakirati, ozvučiti, posvijetliti, pa reći, sve to raditi će u radionicama boo. beats, 320x240, stripaonica, piši, piši mi, dj i linux. (Svi proizvodi nastali u tim radionicama mogu se slobodno javno izvoditi, izgovoriti, pržiti, dijeliti i modificirati.) Yellow radionice kažu: luduj, buči, zavrti i pokaži, a te su: dramska, žonglerska, zlobubnjarska, etno, mit i maska i band. Cesta, krov i dva vegetarijanska obroka Otokultivator se organizira treći put. Kako je sve počelo i koje su razvojne tendecije? — Po svemu sudeći projekt Otokultivator zaokružit ćemo trećom srećom i tu stati. Samogor je sad u vlasništvu grada Visa, a grad je u intenzivnu traženju dobra i ozbiljna investitora. Teško je to povjerovati, ali nas se ne vidi kao dobre i ozbiljne investitore. A ako kojim slučajem nastavimo s Otokultivatorom, želja nam je artikulirati naše iskustvo u draft strategije i modele neinstitucionalne, neprofitne kulture u turizmu. Takvim načinom organiziranja moguće je razvijati projekte bez velikih početnih ulaganja, razvijajući i krenuvši od onoga što imamo ovog časa na terenu i poboljšavajući iz godine u godine one dijelove sustava koji su nužni da bi projekt rastao i razvijao se u zaokruženu samodovoljnu dinamičnu cjelinu. Važno je napomenuti da se Otokultivator samofinancira putem participacija sudionika te da se institucionalna pomoć sastoji u financiranju konkretnoga programa za svaku godinu, a da je udio samofinanciranja veći od 75 posto od ukupnoga budžeta projekta. Uspjeh prvog Otokultivatora u tadašnjim uvjetima, iz današnje perspektive, čini nam se malim čudom i bez velika razumijevanja i prilagođavanja svih (organizacija, participanti te izvođači programa) koji su u njemu sudjelovali teško da bi se projekt uopće dogodio. Osim užasno loših uvjeta osnovne infrastrukture nismo imali gotovo nikakvu potporu grada i gradskih struktura te smo uz to i mi sami učili u kolikoj se mjeri svaka stvar detaljno mora isplanirati i regulirati te da samorganiziranje, from bottom up i grassroots podrazumijevaju preuzimanje odgovornosti o uvođenju sustava pravila rada, komunikacije i življenja uopće, pogotovo u prostoru kao što je bivša vojarna. Već sljedeće godine prionuli smo rješavanju infrastrukturnih problema tako što smo prije negoli je sve počelo okrečili spavaonice, osposobili spremnike s vodom, pokrpali stropove, poboljšali uvjete uporabe kuhinje, uveli bolji sustav akreditacija, javne tuševe... Ključni pomak za drugi Otokultivator + EASA SENSES 2002 bio je početak zajedničkoga planiranja i suradnje s gradom Visom, Visom d. d., koji su zaduženi za osnovnu infrastrukturnu potporu prostora Samogora, policijom, vatrogascima i ostalim gradskim službama. Za vrijeme trajanja Otokultivatora i EASA SENSES 2002 ostvarili smo više od sto programa na tri stagea, od koji je jedan bio i u gradu Visu, sa završnom feštom, koja uvijek počinje uličnom feštom u gradu, a nastavlja se do kasno u noć u Samogoru. Osim konkretnoga rada na infrastrukturi, svake smo godine veći dio ukupnoga budžeta dodjeljivali profesionalizaciji onih dijelova sustava koje je teško riješiti samo entuzijazmom i volonterstvom, tako da danas imamo čistače, kuhare, šankere i redare koji svoj posao, uz minimalnu novčanu naknadu, obavljaju savjesno i profesionalno. Oko pedeset ljudi iz tri organizacije te još oko četrdeset ljudi koji vode radionice, planiraju i realiziraju Otokultivator taj dio posla rade za put, smještaj i dva vegetarijanska obroka. Kakav je ovogodišnji interes sudionika? — Golem. Ove godine počeli smo promotivnu kampanju ranije negoli prošlih godina i već dva tjedna prije početka popunili smo sve smještajne kapacitete. Imali smo namjeru o ovom Otokultivatoru obavijestiti i prošlogodišnje sudionike s EASA SENSES 2002 iz 35 europskih zemalja, no nakon velikog odziva iz zemalja bivše Jugoslavije odustali smo od obavještavanja sudionika EASA, jer i ovih dana smo pretrpani molbama za proširenjem kapaciteta i užasno nam je teško svim tim ljudima reći — ne. Nastavi li se ovako, trebat će pojačavati infrastrukturu. Imate li u vidu takvih planova? Možda proširenje na neki drugi otok? — S obzirom da nije postojalo nikakvo jamstvo o održavanju Otokultivatora nijedne godine do sada, a takva je situacija i za sljedeću godinu, teško je planirati ikakav ozbiljan fund raising, koji je nužan za pravo pojačavanje infrastrukture. U slučaju da i sljedeće godine radimo Otokultivator, vjerojatno ćemo jamstvo dobiti negdje u travnju sljedeće godine, tako da će nam kao i dosad ostati taman vremena da pokrpamo rupe u spremnicima za vodu i stropovima zgrada, kupimo još neprekidnih napajanja, ponovno okrečimo sve zidovee, pokušamo srediti satelitski link na internet i još jednom unaprijedimo naše samostojeće, samodovoljno, mobilno organizacijsko postrojenje. Postoji li mogućnost prisustvovanja na Otokultivatoru, ali ne i sudjelovanja? — Ne. Osim ako varaš. Hoće li išta ostati kao tragovi ovogodišnjeg Otokultivatora? — Iako smo mi jako htjeli pokazati i podijeliti nama zanimljiv kulturni program s lokalnim stanovništvom i ostatkom turista na otoku, u nekoj ga mjeri upravo kreirali tražeći minimalni kulturni zajednički nazivnik, na kraju se ipak naša najveća međusobna sreća i uvažavanje očitovalo u činjenici da je Otokultivator prošle godine bio najbolji platiša turističkih boravišnih taksi na cijelom otoku. Nekolicina konkretnih izgrađenih objekata kao outputa prošlogodišnjih radionica EASA SENSES 2002, kao što su vidikovac na Zvonketovoj kuli i autentični krov kuće u Dragodidu, ulijevat će nam nadu da ćemo naše razine posredovanja interpretacije transmedijalnog okoliša i prilagoditi mogućem prostoru suradnje s lokalnim, te jednom stvarno izgraditi neke sitnice koje će i nama fureštima i mještanima, našim domaćinima, davati osjećaj zajedništva, optimizma i uspjeha. Mi ćemo se truditi dokumentirati svaku od tih sitnica već od ove godine.
Razgovarao Kruno Lokotar
| Edit | Rename | Upload | Download | Back to Top |