David Garcia & Geert Lovink
Taktički mediji se događaju kad jeftine "uradi-sam" medije, dostupne uslijed revolucije u potrošačkoj elektronici i proširenim oblicima distribucije (od javnosti dostupnih kablovskih programa do Interneta), koriste skupine i pojedinci koji se osjećaju diskriminirani od strane, ili čak isključeni iz, šire kulture. Taktički mediji nisu samo izvjestitelji događaja: budući da nikad nisu neutralni, oni uvijek sudjeluju i to je činjenica koja ih više od bilo čeg drugog razlikuje od "mainstream" medija.
Distinktivna taktička etika i estetika koja se razvila, kulturološki je utjecala na spektar od MTV-a do recentnih umjetničkih video radova. Počela je kao estetika "brzo i prljavo", te iako je samo još jedan stil ona je (makar u svojoj camcorder formi) počela simbolizirati "verité" u 90-tim.
Taktički mediji su mediji krize, kritike i opozicije. Ovo je ujedno izvor i njihove snage, ("bijes je energija" - John Lydon) i njihovih ograničenja. Tipizirani heroji su: aktivisti, nomadski medijski ratnici, šaljivđije, hacker, ulični rapper, camcorder kamikaze, sretni negativci, uvijek u potrazi za neprijateljem. Ali nakon što je neprijatelj imenovan i dotučen, red je na "taktičara" da zapadne u krizu. Onda (usprkos njihovim postignućima) ih je lako ismijavati doskočicama desnice: "politički korektno", "kultura žrtve" itd. Teoretičnije, politika identiteta, medijske kritike i teorije reprezentacije, koje su postale temelj mnogih zapadnih taktičkih medija same su po sebi u krizi. Na ove načine razmišljanja često se gleda kao kukanje i represivne recidive zastarjelog iščašenog humanizma.
Vjerovati da su pitanja reprezentacije danas irelevantna znači vjerovati da vrlo stvarne životne prilike skupina i pojedinaca nisu pod presudnim utjecajem dostupnih slika koje cirkuliraju u nekom danom društvu. I činjenica da mi više ne vidimo masmedije kao jedini i središnji izvor naših samodefiniranja mogla bi ova pitanja učiniti sklizavijim - ali to ih ne čini redundantnim.
Taktički mediji su kvalificirani oblik humanizma. Koristan protuotrov za kako za, kao što je Peter Lamborn Wilson opisao, "neosporavanu vladavinu novca nad ljudskim bićima". Ali također i kao protuotrov novonastajućim oblicima "tehnokratskog scientizma", koji će pod stijegom posthumanizma težiti ograničavanju diskusija o korištenju ljudi i socijalnoj recepciji.
Što čini naše medije taktičkim? U "Praksi svakodnevnice" de Certueau analizira popularnu kulturu ne kao "domenu teksta i artefakata već više kao skup praksi i operacija provedenih nad tekstualnim ili tekstolikim strukturama". On je pomakao težište s reprezentacija kao takvih prema "upotrebama" reprezentacija. Drugim riječima kako mi kao potrošači koristimo tekstove i artefakte koji nas okružuju. I odgovor koji je predložio je "taktički". To jest mnogo kreativnije i buntovnije nego što se prije i pomišljalo. On opisuje proces potrošnje kao skup taktika kojima slabi imaju korist od snažnih. Okarakterizirao je buntovna korisnika (izraz koji je preferirao pred "potrošačem") kao taktičkog a nadmena proizvođača (u što je uključio autore, edukatore, kustose i revolucionare) kao strateškog. Uspostavljanje ove dihotomije mu je omogućilo da stvori vokabular taktika dovoljno bogat i kompleksan da stvori specifičnu i prepoznatljivu estetiku. Egzistencijalnu estetiku. Estetiku krivolova, prevara, čitanja, govorenja, flaniranja, kupovanja, žuđenja. Mudri trikovi, lovačko lukavstvo, manevriranje, polimorfne situacije, vesela otkrića, kako poetična tako i ratna.
Svijest o ovoj taktičko/strateško dihotomiji pomogli su nam imenovati klasu proizvođača koji se čine jedinstveno svjesni vrijednosti ovih privremenih obrta u kolanju moći. Koji, radije no da se odupiru ovim pobunama, čine sve što je u njihovoj moći da ih pojačaju. I čine stvaranje prostora, kanala, platformi za ove obrate središnjim u svojoj praksi. Njihov rad nazivamo taktičkim medijima.
Taktički mediji nisu nikada savršeni, uvijek su u nastajanju, performativni i pragmatični, uključeni u kontinuirani proces preispitivanja premisa kanala s kojima rade. Ovo zahtijeva uvjerenje da sadržaj može ostati nepromijenjen dok putuje od sučelja do sučelja. Ali nikad ne smijemo zaboraviti da hibridni mediji imaju svoje naličje, svoju kob, "medijski gesamtkunstwerk". Konačni program za elektronički Bauhaus. Naravno da je mnogo sigurnije držati se klasičnih rituala undergrounda i alternativne scene. Ali taktični mediji su utemeljeni na principima fleksibilnog odgovora, rada s različitim koalicijama, spremnosti za kretanje među raznim entitetima u raznolikom medijskom krajobrazu, a da pri tom ne izdaju svoje početne motivacije. Taktički mediji mogu biti hedonistični ili srčano euforični. Čak i modni hype ima svoje primjene. Ali prije svega mobilnost je ta koja karakterizira taktičkog praktičara. Želja i mogućnost da spaja ili skače iz jednog medija u drugi stvarajući kontinuirani izvor mutanata i hibrida. Da spajanjem i užičenjem različitih disciplina prelazi granice uvijek koristeći do kraja slobodne prostore u medijima koji se kontinuirano pojavljuju uslijed brzine tehnološke promijene i regulatorne neizvjesnosti.
Iako taktički mediji uključuju alternativne medije, mi nismo ograničeni na tu kategoriju. Zapravo mi smo uveli izraz taktičko da uzdrmamo i prevaziđemo rigidne dihotomije koje su tako dugo ograničavale razmišljanje u ovom prostoru, dihotomije poput amatersko-profesionalno, alternativno-mainstream, čak i privatno-javno. Naše hibridne forme uvijek su provizorne. Ono što je važno to su privremene veze koje uspijevaš uspostaviti. Ovdje i sada, ne neku maglu obećanu za budućnost. Već što možemo uraditi na licu mjesta s medijima kojima imamo pristup. Ovdje u Amsterdamu imamo pristup javnoj kablovskoj televiziji, digitalnim gradovima (ref. na web projekt digitalnog amsterdama - op.p.) i tvrđavama novih i starih medija (ref. na De Waag - op.p.). U drugim mjestima to je možda teatar, ulične demonstracije, eksperimentalni film, književnost, fotografija.
Mobilnost taktičkih medija povezuje se sa širim kretanjem kulture migracija. Poduprta predstavnicima onog što je Niel Ascherson opisao kao stimulirajućom pseudo znanošću nomadizma. "Ljudska rasa kazuje da njeni eksponenti ulaze u novo razdoblje kretanja i migracija. Subjekti povijesti, nekoć sedentarni farmeri i građani, postali su migranti, izbjeglice i "gastarbajteri", azilanti, urbani beskućnici."
Primjer "taktičkog" se može dobro vidjeti u radu poljskog umjetnika Krzystof Wodiczko koji "zamjećuje kako horde dislociranih ljudi, koji sada okupiraju javne prostore gradskih trgova, parkova i čekaonice željezničkih kolodvora koje je nekoć projektirala trijumfirajuća srednja klasa da bi slavila stjecanje svojih novih političkih prava i ekonosmkih sloboda". Wodiczko smatra da ovi okupirani prostori tvore nove agore koje bi trebalo koristiti za očitovanja. "Umjetnici trebaju naučiti kako dijelovati kao nomadski sofist u migrantskom polisu".
Kao i drugi medijski taktičari migranti, Wodiczko je proučavao tehnike po kojima slabi postaju jači od tlačitelja raspršujući se, postajući difuzni, krećući se brzo kroz fizički ili medijski i virtualni krajobraz. "Lovina mora otkriti način kako da postane lovac." Ali i kapital je radikalno deteritorijaliziran. To je razlog zašto volimo biti bazirani u zgradi poput De Waaga, stare tvrđave u središtu Amsterdama. Rado prihvaćamo paradoks "centara" taktičnih medija. Kao i dvore u oblacima, trebamo i tvrđe od opeke i žbuke da bismo se opirali svijetu nezaustavljivog nomadskog kapitala. Prostori za planiranje, a ne samo za improviziranje, i mogućnosti kapitaliziranja stečenih prednosti uvijek su bili domena "strateških" medija. Kao fleksibilni medijski taktičari, koji se ne boje moći, spremni smo i mi sami preuzeti ovu taktiku. Svakih nekoliko godina radimo Next 5 Minutes konferenciju o taktičkim medijima iz cijelog svijeta. Konačno imamo bazu (De Waag) iz koje se nadamo konsolidirati i graditi za duži period. Vidimo ovu zgradu kao mjesto za planiranje redovitih događaja i sastanaka, uključujući Next 5 Minutes. Vidimo predstojeći N5M (u siječnju 1999), i diskusiju koja mu prethodi, kao dio pokreta da se stvori protuotrov za ono što je Peter Lamborn Wilson opisao kao "neosporavanu vladavinu novca nad ljudskim bićima".
Ovaj manifest je napisan povodom otvaranja websitea Tactical Media Networka, kojeg udomljuje De Waag - the Society for Old and New Media. (www.waag.org/tmn). Prvi put je distribuiran putem Nettimea 1997.
| Edit | Rename | Changes | History | Upload | Download | Back to Top |